Razija Ferhatbegović Bijedić, rođena 17. aprila 1927. godine u Rogatici, poticala je iz ugledne bošnjačke porodice. Njen otac Nezir Ferhatbegović radio je kao šef pisarnice u državnim organima, a majka Ševala bila je stub porodične topline i odanosti. Porodica Ferhatbegović živjela je u staroj rogatičkoj mahali Podlipi, sve do početka Drugog svjetskog rata.
Godine 1941., kao i hiljade drugih Bošnjaka iz istočne Bosne, porodica Ferhatbegović bila je prisiljena napustiti svoj dom zbog talasa četničkog nasilja i terora. Masovna progonstva, ubistva i paleži natjerali su mnoge bošnjačke porodice da potraže utočište u sjeveroistočnoj Bosni. Tako su i Nezir, Ševala i njihova petnaestogodišnja kćerka Razija, postali muhadžiri, naselivši se u Gradačcu, gdje se Nezir uskoro zaposlio kao službenik sreza.
U to vrijeme Gradačac je postao privremeni dom za više od 3.000 prognanih Bošnjaka iz Foče, Rogatice, Višegrada, Čajniča, Olova, Vlasenice i drugih istočnobosanskih mjesta. Ljudi su dolazili iscrpljeni, bolesni i bez imovine, a bili su smještani u škole, mektebe, pa čak i u privatne kuće. Snalazili su se u teškim uslovima, uz hronični nedostatak hrane, lijekova i odjeće, dok su zarazne bolesti harale.
Razija je i u takvim okolnostima pokazala snagu duha i rano razvila društvenu svijest. Kao mlada djevojka priključila se antifašističkom pokretu. Već 1944. godine, sa samo 17 godina, postaje borac Posavsko-trebavskog partizanskog odreda. Bila je aktivna skojevka, hrabra i posvećena borbi za slobodu i jednakost. Taj period uveliko je oblikovao njen karakter i njene kasnije društvene angažmane.
U poslijeratnim godinama udala se za Džemala Bijedića, jednog od najznačajnijih političara socijalističke Jugoslavije i kasnijeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ. Njihov brak bio je primjer skladnog i ravnopravnog partnerskog odnosa, a Razija je kroz ulogu supruge državnika zadržala dostojanstvo, neposrednost i bliskost sa običnim narodom.
U političkim i društvenim krugovima bila je poznata kao diskretna, dostojanstvena i odana supruga, ali i kao žena snažnog karaktera. Njeni savremenici pamte je po vedrom duhu i čvrstoj povezanosti s rodnim krajem. Rogatica je, kako je često isticala, uvijek ostala dio njenog identiteta.
U narodu su o njoj kružile anegdote koje su oslikavale njenu toplinu, ali i uticaj koji je imala na supruga Džemala Bijedića. Jedna od poznatijih anegdota, koju je zabilježio Hakija Muftić, opisuje kako je u društvu lovaca Džemal s ponosom istakao da mu je supruga iz Rogatice, baš kao i supruga jednog drugog lovca, što je izazvalo veselje i pjesmu, te je dodatno ojačalo osjećaj zajedništva. U drugoj zgodi, kada se nepoznati gost u Brčkom žalio na strogu suprugu iz Rogatice, Džemal mu je šaljivo odgovorio da je i njegova iz Rogatice, pa ni njemu nije loše. Takvi trenuci svjedoče o ljubavi, ali i o bliskosti sa običnim svijetom, čak i u najvišim političkim krugovima.
Razija i Džemal Bijedić često su u javnosti upoređivani sa Titom i Jovankom, s tim da su mnogi isticali Razijinu prirodnu ljepotu, skromnost i neposrednost. U očima naroda, “Džemo i Raza” bili su simbol bliskosti vlasti sa narodom, oličenje poštenja i patriotizma.
Nažalost, njihova zajednička životna priča tragično je prekinuta 18. januara 1977. godine, kada su poginuli u avionskoj nesreći iznad Kreševa, zajedno sa još šest članova posade i saradnika. Avion se, prema zvaničnim informacijama, srušio zbog loših vremenskih uslova udarivši u planinu Inač. Ipak, brojne spekulacije o mogućoj sabotaži i politički motivisanom atentatu nikada nisu do kraja razjašnjene. Smrt Džemala i Razije Bijedić izazvala je veliku tugu i šok širom Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini.
Sahranjeni su u Sarajevu uz najveće državne počasti. Njihovoj sahrani prisustvovao je veliki broj građana, državnih zvaničnika i prijatelja. Branko Mikulić, tada visoki politički funkcioner i Džemalov saradnik, u oproštajnom govoru kazao je: „Da znate kako tutnji i odzvanja tuga pregolema i bol u srcima ljudskim u dolama i u visinama kojima ste hodili. Stali su ljudi i mladi i stari, i djeca, stalo je sve što se kretalo. I zaplakalo. Plačimo, imamo za kim.“
Iza Razije i Džemala Bijedića ostalo je troje djece: Dragan, Azra i Milenko.
Danas, iako je prošlo više od četiri decenije od njene smrti, Razija Bijedić ostaje u sjećanju kao ponosna Rogatičanka, borac i supruga državnika, čestita žena koja je dostojanstveno koračala kroz složena vremena i ostavila neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji naroda Bosne i Hercegovine.
Adis Holjan
