Hadži-hafiz Muhamed Emin-efendija Hadžijahić autor je Risala ili Apela protiv hidžre (iseljenja) bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u Tursku, pod nazivom Patriotizam (O seobi), objavljen u sarajevskom Vatanu 1884. godine a djelimično i u Sarajevskom listu u oktobru iste godine. Iste godine objavio je tekst Jedna riječ, o domovini i iseljenju. Risala je poruka, brošura, manje tematsko štampano djelo.

Dolaskom Austro-Ugarske monarhije u Bosnu i Hercegovinu, mnogi muslimani su smatrali da im je vjerska dužnost napustiti kršćansku zemlju i emigrirati Tursku. Taj proces iseljavanja je trajao sve do aneksije, a u nekim krajevima i kasnije. Ovaj problem u literaturi označen kao „iseljenički pok­ ret” izazivao je veliku pažnju i različite poglede tadašnjih mislilaca.

Rukopis u kojem preferira ideju patriotizma i ideju protiv muslimanskog iseljavanja u Tursku objavljen je na bosanskom i turskom jeziku, kao i arapskom pismu. Hadžijahić u djelu prikazuje njegov javni politički diskurs kroz navedene ideje što je rezultiralo dijelom jačanju patriotskog osjećaja u tom vremenu. Svrha njegovog djela je bila potaći misli i percepciju muslimana kako bi se spriječilo masovno iseljavanje u Tursku, a što je značilo i opstanak muslimanskog naroda na prostoru Bosne i Hercegovine.

Njegov rukopis sadrži u sebi elemente socijalne emigracije jer se u njemu prepoznaju psihološki, socijalni i društveni motivi, te zauzima važno mjesto u povijesti socijalne i politčke misli u Bosni i Hercegovini. Ovom rukopisu se treba pružiti veća pažnja u izučavanju historije socijalne i političke mislu u Bosni i Hercegovini, s akcentom na austrougarsko doba.

Citat iz Hadžijahićevog Patriotizma koji svaki Bošnjak treba pročitati:

“Kao što čovjek svoju djecu i svoju familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu.

I zaista treba domovini davati prvenstvo u počasti, jer naše tijelo je šaka zemlje naše domovine. Kad smo se na svijet rodili najprije smo svoju domovinu vidjeli.Zar nas nije domovina u svoje naručje primila te nas svojim hljebom i svojom vodom odhranila?

Zar nas nije zajednica jezika i interesa i obrazovanje dovelo do toga da postanemo jednom familijom a naša domovina jednom kućom?

Kako da ne ljubimo svoju domovinu, zar ima nešto preče od vjere i domovine?

Zar možemo negdje, kad idemo, imati onu slobodu i onu sigurnost, koju u svojoj domovini uživamo?

Zar može sjajnost neke zemlje ili grada naše oči dotle zasjeniti da nam uništi naše osjećaje patriotizma”

(Hadži-hafiz Muhamed Emin-efendija Hadžijahić Risala ili Apel protiv hidžre (iseljenja) bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u Tursku, pod nazivom Patriotizam – O seobi).

Adis Holjan