Institucija ropstva postojala je i u srednjovjekovnom dobu, međutim po svom intenzitetu i raširenosti ipak predstavlja jedan međuperiod između dvaju zloglasnih perioda historije ropstva-rimskog, za vrijeme antičkog perioda, i prekoatlanskog, za vrijeme novog vijeka. O robovima u srednjovjekovnoj Bosni nema mnogo informacija, osim činjenice da su u njoj, za razliku od okolnih zemalja, robovi bili poseban društveni sloj čiji se status prenosio rođenjem. Daleko više podataka o robovima imamo u smislu trgovine s Dubrovnikom i drugim centrima. Među prodanim robljem dominiraju žene, s obzirom na to da se roblje u srednjem vijeku mahom koristilo kao pomoćna radna snaga za obavljanje kućanskih poslova. Trgovinom robljem u Bosni bavili su se svi društveni slojevi, neki radi profita, a drugi jer su ih na to natjerale teške životne okolnosti. Zabilježeni su i slučajevi kad su ljudi sami sebe prodavali u roblje zbog nemogućnosti vraćanja određenog duga ili općeg siromaštva i gladi. (Aleksandar Solovjev: Trgovina bosanskim robljem do godine 1661, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1, Nova serija, Sarajevo 1946.)