Stari most je kulturno-historijski spomenik koji je 500 godina odolijevao raznim okupatorima i režimima. Bio je jedan od najprepoznatljivijih simbola Mostara i građevina od međunarodnog značaja. Do novembra 1993. na Neretvi od ukupno deset mostova, koji su porušeni u periodu od 24. maja i 12. juna 1992, preostao je još Stari most. Sam po sebi, most je je bio posljednja fizička veza istočne i dijela zapadne obale koju je držala ARBIH i od neprocjenjive važnosti i za civilni i vojni sektor dijela Mostara u opsadi. Stari most je služio stanovnicima dijela koji se nalazio u opsadi za saobraćaj i snabdijevanje. Stanovnici su prelazili preko mosta sa bidonima po vodu. Konstrukcija mosta je izdržala svakodnevna granatiranja i od strane VRS-a. Jedinice HVO-a su svakodnevno imale Stari most na nišanu. U početku su to bili nišani snajperima, PAT-ova, PAM-ova, minobacačima. Međutim, kako je rat sve više dobijao na intenzitetu, artiljerijski napadi i udari tenkova HVO-a su bili učestaliji i razorniji. Oštećenost mosta, velike rupe i nestabilna i poljuljana konstrukcija predstavljale su svakodnevnu opasnost za njegovo korištenje. Od ljeta 1993. prelaz preko njega je morao biti veoma pažljiv, i kretanje se odvijalo pojedinačno i to noću. Nakon što je u periodu aprila 1992. pretrpio oštećenja od granatiranja JNA odnosno VSrRBiH, više puta je traženo da se zaštiti zbog svog historijskog značaja. Most je bio registrovan od strane UNESCO-a kao spomenik kulture od velikog značaja a bio je i jedini put kojim su stanovnici iz istočnog dijela mogli doći do vode. Naredbom Milivoja Petkovića snagama HVO-a da pređu u napad 8. novembra između ostalog i na Mostar, izvođena su ofanzivna dejstva na Mostar. U naredbi je stajalo da se grad Mostar treba “selektivno granatirati u različitim vremenskim razmacima.” Granatiranje Starog mosta nastavljeno je 9. novembra u periodu između 10:15 i 10:30. Otprilike šesta tenkovska granata ispaljena sa brda Stotine bila je presudna za most i on se potpuno srušio u Neretvu. Miljenko Lasić je 9. novembra uputio izvještaj u 19h Glavnom stožeru i naveo kako je “oko 10 h naš tenk HVO-a sa nekoliko projektila gađao unaprijed zadani cilj.” (https://historiografija.ba/article.php?id=264)