Safvet-beg Bašagić, bošnjački književnik, znanstveni radnik, prevodilac i političar, rođen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Smatra se ocem bošnjačke moderne književnosti i važnim mostom između orijentalne i zapadnoeuropske kulture.

Safvet-beg Bašagić poticao je iz ugledne i imućne porodice s dubokim korijenima u istočnoj Hercegovini. Njegov otac Ibrahim-beg Bašagić, bio je učen čovjek, pjesnik, pisao je hisotriografske članke, pisao je na turskom jeziku, bio je Osmanski funkcioner. Po majci Almashanumi, Safvet-beg Bašagić potiče iz poznate porodice Čengić. Bio je unuk Derviš-paše (zvanog Dedaga) i praunuk slavnog vojskovođe Smail-age Čengića. Smail-aga je bio muselim (upravitelj) u mjestima Gacko, Piva i Drobnjaci, te je postao poznat po borbama protiv Husein-kapetana Gradaščevića. Porodica Čengić ubrajala se među najuglednije begovske porodice u Bosni i Hercegovini. Safvet-beg Bašagić sa ocem kraće vrijeme je živio u Foči, Mostaru, Ljubuškom, ponovo, u Mostaru, Stocu i Konjicu, a od 1882. godine u Sarajevu, gdje završava ruždiju i uči o orijentlanim jezicima. Državnu Veliku gimnaziju pohađa u period od 1885. do 1895. godine. Bio je oslobođen služenja vojske jer je 1893. godine platio bedela. Prije gimnazijske mature objavljuje pjesme u Vijencu, Prosvjeti i Nadi.

Još kao gimnazijalac 1894. godine, Bašagić se odazvao pozivu i sudjelovao u postavljanju kamena temeljca za Starčevićev dom u Zagrebu, zbog čega je maturu morao položiti na Sveučilištu u Beču. Godine 1895. upisao je studij na bečkom sveučilištu (Filozofski fakultet), gdje je do 1899. godine slušao predavanja iz turskog, arapskog i perzijskog jezika.

Od 1900. do 1906. godine predavao je arapski jezik u Sarajevskoj velikoj gimnaziji i bio aktivan u osnivanju muslimanskih društava Gajret, El-Kamer i Muslimanski klub. Iste godine pokrenut je i list Behar, posvećen kulturnom uzdizanju muslimanskih porodica u hrvatskom duhu, a Bašagić je bio njegov prvi urednik, zajedno sa Hadžićem i Mulabdićem. Sudjeluje kao inicijator u osnivanju društva Gajret 1903. godine, čiji je bio prvi predsjednik, a tu funkciju obavlja do 1907. godine. Radio je na osnivanju Koturaškog društva El-Kamer 1904. godine i Islamske dioničke štamparije koja počinje s radom 1905. godine. Osim navedenog, radio je na osnivanju Društva muslimanske omladine 1906. godine, Muslimnske Centrlane banke u Sarajevo 1911. godine i “Zemanove”, kasnije Združene Tiskare. Zbog zdravstvenih problema sa želucem, u Velikoj gimanziji traži dopust gdje biva otpušten pod izgovorom da nije položio profesorski ispit. Nakon otpuštanja iz gimnaizije, uz dozvolu vlade, 1907. godine pokreće list Ogledalo.

Doktorirao je orijentalne jezike i povijest islama 1910. godine u Beču. Doktorat je odbranio 1910. godine na temu “Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur” (u prijevodu: Bošnjaci i Hercegovci na polju islamske književnosti) i stiče zvanje doktora. Tu polaže i ispit iz islamskih jezika i njihove literature, te iz historije grčke i arapske filozofije.

Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanskom saboru i odmah poslije smrti Ali-bega Firdusa, imenovan je za predsjednika Sabora. Dvaput je bio i predsjednik Sabora, a na toj funkciji ga je zatekao početak Prvog svjetskog rata i kasniji slom Austro-Ugarske. Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je penzionisan.

Bio je poliglota, govorio je arapski, turski, perzijski, njemački, latinski i razumio francuski jezik. Na bosanski jezik preveo je jednu od najljepših ljubavnih pjesama – “Kraj tanana šadrvana” čiji je autor jedan od najvećih pisaca svjetske i evropske književnosti, njemački pjesnik Heinrich Heine.

Safvet-beg bio je u braku s Fahrijom Bašagić, kćerkom Ćamil-bega Bašagića-Redžepašića i Najle Rizvanbegović. Zajedno su imali četvero djece: dva sina i dvije kćerke. Sin Fikret (rođen 1916.) bio je ustaški dobrovoljac na istočnom frontu u Drugom svjetskom ratu, dok je sin Namik (rođen 1917.) radio kao knjižar. Kćerke su bile Almasa (rođena 1913., udana Demirović) i Enisa (rođena 1922., udana Knežić).

Devet godina pred smrt bio je obolio i živio u teškim materijalnim okolnostima. Umro je 9. aprila 1934. u Sarajevu, a pokopan je dan kasnije uz Gazi Husrev-begovu džamiju, uz prisustvo velikog broja ljudi na njegvom vjećnom ispraćaju. Većina listova povodom njegove smrti objavili su tekstove kao sjećanje na njegov lik i djelo.

Djela

• Trofanda iz hercegovačke dubrave (1890.-1894. godine), Vlastita naklada, Zagreb, 1896. godina (2. izd. Vlastita naklada, Sarajevo, 1928. godine);
• Najstariji ferman begova Čengića: sa 1 tablom / priopćio Safvet beg R. Bašagić, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1897. godine;
• Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463.-1850.), Vlastita naklada, Sarajevo, 1900. godine (prijetisak, Zagreb, 1989. godine);
• Abdullah-paša, Dramski spjev u 4 čina iz XVIII vijeka, Vlastita naklada, Sarajevo, 1900. godine;
• Pod ozijom ili krvava nagrada. Dramski spjev iz XVIII vijeka u 3 čina (5 slika). Vlastita naklada, Sarajevo, 1905. godine;
• Misli i čuvstva: (nove pjesme), Vlastita naklada, Sarajevo, 1905. godine;
• Gazi Husrevbeg (U spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu), Braća Bašagić, Sarajevo, 1907. godine;
• Uzgredne bilješke I. Pričice i dosjetke za mladež pribrao -. Braća Bašagić, Sarajevo, 1907. godine;
• Najstariji ferman begova Čengića, Vlastita naklada, Sarajevo, 1907. godine;
• Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti I, Vlastita naklada, Sarajevo, 1912. godine,
• Izabrane pjesme, Vlastita naklada, Sarajevo, 1913. godine;
• Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke, Vlastita naklada, Sarajevo, 1917. godine;
• Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju, Vlastita naklada, Sarajevo, 1924. godine;
• Mevlud. Po muteber ćitabima spjevao, Vlastita naklada, Sarajevo, 1924. godine (2. dop. izd. Sarajevo, 1924., 3. dop. izd. Sarajevo, 1931., 4. dop. izd. Sarajevo, 1941., 5. dop. izd. Sarajevo, 1942; – Al-Mawlid ‘An-Nabawiaš-Šarif. Bayrut, 1962. s. 21;
• Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931. godine.

Posmrtno

• Odabrane pjesme, Matica Hrvatska, Sarajevo, 1944. godine;
• Izabrana djela – priredio Muhsin Rizvić. I knjiga: Muhsin Rizvić: Pjesničko djelo Mirze Safveta; Lirika: II Prepjevi; O književnosti, Bibliografija i literatura. Svjetlost, Sarajevo, 1971. godine, str. 266/302.
• Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (i) Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. (Prvi dio priredio i predgovor napisao Džemal Čehajić. Drugi dio priredio i napomene Amir Ljubović.), Svjetlost, Sarajevo, 1986. godine, str. 452.
• Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini / Safvet-beg Bašagić; predgovor Filip Lukas, Biblioteka Viribus unitis, knj. 2, Birotisak, Zagreb, 1994. godine;
• Bošnjaci: pjesme i rasprave, Preporod, Zagreb, 1994. godine;
• Izabrana djela / Safvet-beg Bašagić. Izabrana djela / Musa Ćazim Ćatić, priredio Ozren Prohić, Matica hrvatska, Zagreb, 2005. godine.

Prijevodi

• Nizamul-Alem. Prijevod Safvet-bega Bašagića, a napisao Hasan Ćafi Pruščak. Sarajevo, 1919. godine
• Omer Chayyam: Rubaije. Prijevod. Knjiga I. Vlastita naklada. Sarajevo, 1928. (2. izd. Vlastita naklada, Sarajevo, 1928., 3. izd. Priredio i predgovor napisao Alija Bejtić, Mladost, Zagreb, 1954. godine).

Adis Holjan