Safvet-beg Bašagić, unutra političke i socijalne misli u Bosni i Hercegovini, za života a i poslije njegove smrti, s pravom se smatra kao meritornim historičarem, kultrurnim radnikom i književnikom. Njegov doprinos oblikovanju nacionalne svijesti Bošnjaka, ostavio je dubok trag. Bio je jedan od pionira bošnjačkog preporoda, neumorno radeći na očuvanju identiteta kroz jezik, književnost i historiografiju. Njegova djela, prožeta dubokom emocijom, patriotizmom i znanstvenom preciznošću, svjedoče o njegovoj izuzetnoj obrazovanosti i predanosti društvenom napretku.
Njegov pllitički angažman ocjenjuje se kao angažman pod pritiskom okolnosti, a ne kao angažman političara kao poziva. Godine 1907. javno je isticao potrebu političkog odgajanja muslimana smatrajući da je politika instrument koji može da nametne narodu učitelja i vođu te da ga demagoški odvede na krivi put. Bašagić je bio sinteza tadicionalnog političara i mentaliteta demokrate. Politiku nije poimao logikom makijavelizma. I ako nije bio eksplicitno političar, ipak je moguće rekonstruisati komponente njegovog političkog diskursa. Politiku poima kroz historisjki kontekst.
Za Bašagića prosvjeta, domovina i islam pripadaju vrijednostima najvišeg ranga. Muslimansku politiku unutar austrougarskog režima definira kao kulturnu politiku čiji je noseći stub prosvjetiteljstvo. Ono za njega nije samo sredstvo borbe protiv zaostalosti i duhovne inertnosti, već i legitimna osnova političkog djelovanja muslimana unutar tadašnjeg režima. Kroz obrazovanje i stvaralaštvo, Bašagić nastoji afirmirati jednu modernu, prosvijećenu i samosvjesnu bošnjačku elitu, koja će biti sposobna očuvati vlastiti identitet u složenim političkim okolnostima.
Bešagićev publicirani rukopis smatra se bitnom komponentom u historiji socijlane i političke misli u Bosni i Hercegovini jer se pojavljivao kao jedan od važnih aspekata bošnjačkih refleksija o odgovorima na trenutni režim.
Insistira na historijsko-kulturnoj dimenziji muslimana koja ulazi u konstitutivne elemente bošnjaštva i bosansko-domovinskog fenomena u kojem je prezentirana veza između bosanskog patriotizma i islamske identifikacije. On bošnjački identitet prepoznaje u transhistorijskim i kulturološko-duhovnim komponentama koje se nalaze u materijalnoj bazi bošnjaštva.
Bašagić je jedan od ranih bošnjačkih intelektualaca koji su recipirali kulturološke teorije nacije i iz njenih horizonata razvijao bošnjački narodni identitet. Na osnovu iznesenog, možemo zaključiti da svaka rekonstukcija povijesti kulturoloških teorija i definicija nacija na tlu Bosne i Hercegovine morala bi se vratiti Bašagiću kao jednom od svojih meritornih izvorišta.
Sa stanovišta bosanskohercegovačkog mišljenja (državno-pravnog) u ključne domete njegove politicke misli uvrštavamo ideju (doktrinu) o historijskim i prirodnim pravima muslimana na Bosnu i Hercegovinu kao njihovu autohtonu domovinu.
Ova ideja ili doktrina na pravo muslimana na Bosni u Hercegovinu mu daje epitet kao prvog Bošnjaka koji ju je tretirao kao legalističku i legitimacijsku osnovu muslimanskih prava na Bosnu i Hercegovinu kao sopstveni historiski i pravnopolitički individualitet. Stoga, svaka rekonstrukcija povijesti ideje i politike bosanskohercegovačke autonomije mora u sebe uključiti i Bašagićeva zapažanja. Svojom doktrinom na najviši virjednosni rang izdigao je bosanski patriotizam kao središte i izvorište općeg dobra naroda. Doktrina predstavlja temelj njegove političke filozofije, u kojoj se naglašava neporeciva veza muslimanskog naroda s ovim prostorom, kao i njihovo pravo na samoodređenje i očuvanje političkog i kulturnog identiteta unutar šireg državnog okvira.
Bašagić je, kroz svoje političke stavove i javne nastupe, jasno artikulirao kako muslimani Bosne i Hercegovine ne mogu biti posmatrani kao stranaci ili nametnuti element, već kao autohtoni narod s legitimnim pravima na svoju zemlju i samoupravu. Ovakav pristup bio je i oblik otpora asimilacijskim težnjama i imperijalnim politikama koje su često ignorisale posebnost bosanskohercegovačkog muslimanskog identiteta, te je time Bašagić doprinio jačanju nacionalne svijesti i pravnog legitimiteta muslimanske zajednice.
Zbog svega navedenog, Safvetu-beg Bašagiću zagarantovano je mjesto u historije socijalne i političke misli u Bosni i Hercegovini. Njegova svestrana djelatnost kao historičara, književnika i kulturnog radnika ostavila je dubok trag u oblikovanju nacionalnog identiteta i očuvanju tradicije Bošnjaka. Kroz svoje političke stavove, naročito u okviru austrougarskog režima, jasno je artikulirao ideju o historijskim i prirodnim pravima muslimana na Bosnu i Hercegovinu, istovremeno promovišući prosvjetiteljstvo kao temelj kulturnog i društvenog razvoja. Bašagićeva ostavština nije samo književna, već je i trajna inspiracija za očuvanje kulturne baštine i jačanje osjećaja pripadnosti domovini, što ga čini jednom od ključnih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine.
Adis Holjan
