Safvet-beg Bašagić bio je jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Njegov život i rad predstavljaju simbol kulturnog i duhovnog mosta između Istoka i Zapada. Obrazovan u orijentalnim i zapadnim tradicijama, Bašagić je uspio pomiriti islamsku duhovnost s evropskim prosvjetiteljskim i romantičarskim idejama. Pisao je pod pseudonimom Mirza Safvet.
Studirao je u Sarajevu i Zagrebu, a doktorirao orijentalne jezike u Beču, čime je postao jedan od prvih Bošnjaka s doktoratom. Pisao je poeziju, eseje, historiografska i književna djela, a bavio se i politikom. Njegova poezija odražava duboku vezanost za bošnjački identitet, islamsku tradiciju, ali i težnju ka modernim evropskim vrijednostima.
Bašagić je vjerovao da identitet ne mora biti isključiv, te je vlastitim djelom pokazao da se duhovne vrijednosti Istoka mogu skladno spojiti s racionalnošću i estetikom Zapada. Bio je most između svjetova, a njegovo naslijeđe i danas ima važnu ulogu u razumijevanju bošnjačkog kulturnog i povijesnog identiteta.
Ljubav prema pisanju, Safvet-beg Bašagić, pokazivao je u mladosti, još kao gimnazijalac (1866. godine). Poeziju je počeo pisati još kao učenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Beču priredio je za štampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovačke dubrave), a tada piše i prve naučne radove i prikuplja građu za historiju Bosne. U svojim pjesmama slavio je bosanski ponos, čestitost predaka i njihovo junaštvo. Njegova poezija je jednostavna i iskrena, često govori o boli, patnji, radosti i svakodnevici bosanskog čovjeka između Istoka i Zapada.
Napisao je i drame, kao što su „Abdullah-paša“, „Boj pod Ozijom“ i „Bosanski ponos“. Bašagić je tipičan predstavnik bosanskog, posebno begovskog ponosa, što se očituje u njegovim lirskim pjesmama i dramama.
Godine 1894. poslao je Matici hrvatskoj zbirku od 68 narodnih lirskih i epsko-lirskih pjesama koje je zapisao, a koje su dijelom uvrštene u zbirke narodnih pjesama.
Godine 1900. objavljuje Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850., koja je dugo bila glavno djelo za proučavanje povijesti bosanskih muslimana, sve do Hadžijahićeve Geneze nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana.
Godine 1915. prikupio je opsežan materijal za rječnik turcizama, arabizama i perzijskih riječi u hrvatskom jeziku. Njegovo posljednje djelo je Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, objavljeno 1931. u izdanju Matice hrvatske. To djelo je svojevrsna nadopuna njegovim ranijim radovima o bošnjačko-hercegovačkoj islamskoj književnosti.
Također je surađivao u izradi leksikona Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925., za koji je napisao čak 79 biografija.
Safvet-beg Bašagić ostao je upamćen kao čovjek koji je svojim znanjem, stilom i angažmanom pokazao da Istok i Zapad ne moraju biti u sukobu, već da se mogu međusobno nadopunjavati. Njegova književna djela predstavlja trajnu inspiraciju za dijalog kultura i očuvanje identiteta kroz obrazovanje i književnost.
Adis Holjan
