Sakib Korkut bio je aktivan u vjerskom, političkom i novinarskom životu u prvoj polovini 20. vijeka. Rođen je u Travniku 1884. godine, od oca hadži Ahmeda Munib-ef. Korkuta koji je bio muderis i član Ulema-medžlisa pred kojim je Sakib slušao medresanska predavanja. Nakon što je stekao osnovno i srednje obrazovanje u Travniku, završava Šerijatsku sudačku školu, 1904.-1905. godine, gdje počinje raditi kao šerijatski sudski vježbenik pri Kotarskom sudu u Tuzli.
Nakon stupanja na snagu “Štatuta”, po kojem se reguliraju vjerska, vakufska i prosvjetna prava i autonomija, postavljen je za inspektora (mufettiša) u vakufskoj direkciji u Sarajevu, gdje će se na toj poziciji zadržati do 1917. godine. Iste godine postavljen je za muderisa i upravitelja Okružne medrese u Sarajevu. Aktivno je radio u društvu Gajret gdje je obavljao dužnost predsjednika Glavnog odbora i u Organizaciji bosanskohercegovačke ilmije gdje obavlja funkciju zamjenika sekretara i odgovornog urednika njenog lista Misbah. Pisao je i za Biser.
Nakon Prvog svjetskog rata, sudjeluje u osnivanju Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), biran je kao poslanik za Ustavotvornu skupštinu, te je odgovrni urednik Pravde, glasila JMO. Godine 1923. zajedno sa Ibrahimom-ef. Maglajlićem, njenim osnivačem i predsjednikom, izlazi iz stranke i sudjeluje u osnivanju nove Jugoslavenske muslimanske narodne stranke (JMNO) kada uređuje njen list Iršad. Poslije neuspjeha na izborima koji su slijedili, povlači se iz političkog života i živi (životari bez redovnih primanja, napušten od prijatelja) na porodičnom imanju u Travniku.
Godine 1927. povjerava mu se mjesto muftije u Travniku i obavlja tu dužnost do smrti. Posljednji javni nastup imao je na Kongresu muslimanskih intelektualaca 6. i 7. septembra 1928. godine kada podnosi referat “O vakufsko-mearifskoj upravi” objavljeno u Gajretu iste godine.
Umro je 1. marta 1929. godine.
Osim Sakiba, i drugi članovi porodice Korkut ostavili su dubok trag u historiji Bosne i Hercegovine zbog svoh društvenog angažmana. Najpoznatiji članovi porodice Korkut, pored Sakiba, su Derviš, zbog spašavanja Sarajevske Hagade, i Besim, kao najpoznatiji prevodilac Kur’ana na južnoslavenskim prostorima.
Adis Holjan
