Kazazovićem javni politički angažan nije dugo trajao, tako da se njegova misao nakon 1902. godine kreće izvan politike i okreće se prema filozofiji gdje u listu Biser 1913. i 1918. godine objavljuje dva teksta: „Sredstva i dojmovi tragičnog izražavanja (Psihološka razmatranja)“ i Savremena filozofija i njeni sustavi“.
Osebujno se iskušava u posebnom filozofskom diskursu, tj. fenomenu tragičnog u umjetnosti, gdje je psihološki istražuje iz razloga, kako je smatrao, da je psihologija dio filozofije. Fenomen tragičnosti smatra prelomom jedne snage i to po nekom zakonu, koji je na snazi temeljen.
U širem kontekstu, on promišlja načine na koje umjetnost proizvodi osjećanja i dojmove tragičnog, pa stoga promišlja svoje temeljno pitanje: „Kako je to moguće, da se mi u jedno psihičko stanje jednog lica u roamnu ili drami prenesemo i da to stanje naše osjećaje, naša čuvstva silom zaokupi? ili Kako se to može objasniti, da nas jedan istaknuti događaj, u kojem samo zamišljena lica po opisu nešto čine i djeluju – prenesu u takvo duševno raspoloženje, kao da mi to sami u istinu doživljavamo?“. (Salih Kazazović, Sredstva i dojmovi tragičnog izražavanja /Psihološka razmatranja/, Biser, V, 1913. godine, I, strana 11.)
Njegova filozofska misao kreće se unutar produkcije psihičkih stanja tumačeći veze između različitih stanja. Kazazović se tu bavi emocionalnim mehanizmima tragedije, pitanjem empatije, patnje i unutrašnjeg preobražaja muslimana. Njegov cilj je bio informisanje i misaona popularizacija filozofije u bošnjačkoj intelektualnoj zajednici.
Kazazović se svojim djelima vrlo brzo približio realističkoj i komediografskoj liniji evropske književnosti pa je stoga prozvan “bosanskim Molierom”, po francuskom piscu, redatelju i glumcu Jean-Baptiste Poquelin, poznat pod svojim pseudonimom Molier, jedan je od najvećih komediografa svjetske književnosti koji je kroz komediju prikazivao i kritizirao slabosti francuskog društva svog vremena.
Kazazović je vjerovao da komedija nije samo za zabavu,već odražava društvene vrijednosti i nudi moralne lekcije. Njegov humor je bio duboko filozofski, s ciljem da probuši društvene iluzije i potakne na razmišljanje.
Kazazović piše u bošnjačkom kontekstu početkom 20. vijeka, u vrijeme austrougarske okupacije, što se odražava u njegovim temama i likovima. On je, uz to, bio filozofski orijentiran, pišući i radove o tragičnim, moralnim i psihološkim pitanjima.
Zbog njgeovog razumijevanja veza i odnosa između filozofije i društva, uvrštava se u historiju soijalne misli u Bosni i Hercegovini, te je zbog toga dr. Salihu Kazazoviću pripalo mjesto u plejadi, pomalo zaboravljenih, figura historije Bošnjaka.
Adis Holjan
