Salih Safvet Bašić, iako zvanično nikada nije bio reisu-l-ulema, zaslužuje da se nađe među zvaničnim poglavarima Islamske zajednice Jugoslavije, jer je u dva navrata stajao na njenom čelu, i to prvi put 1936. godine nakon donošenja novog Ustava za Islamsku zajednicu i njegovog postavljanja za Prvog naiba Vjerskog starješinsiva sa sjedištem u Beogradu. Na toj dužnosti je ostao sve do 1938. godine tj., do izbora Fehim ef. Spahe za reisu-l-ulemu. Smrću reisu-l-uleme 1942. godine postavljen je za vršioca dužnosti reisa i ostao na tom položaju sve do ustoličenja reisu-l-uleme Hadži Ibrahim ef. Fejića 1947. godine.
Salih Safvet Bašić rođen je u Duvnu 1886. godine u uglednoj trgovačkoj porodici, osnovnu školu i mekteb završio je u rodnom mjestu, a srednju školu i Filozofski fakultet u Istanbulu. Po završetku studija jedno vrijeme je radio kao profesor u srednjim školama u Turskoj. U svoj zavičaj se vraća 1910. godine. Obzirom na stavove koje je imao prema Austrougarskoj vlasti, nije ni tražio nikakvu službu, nego je živio kod svoje kuće u Duvnu baveći se trgovinom.
Nastupom Prvog svjetskog rata 1914. godine, Salih Safvet Bašić bio je prisiljen da se primi profesionalnog mjesta na Šerijatskoj školi u Sarajevu, jer bi inače bio mobilisan u austro-ugarsku vojsku. Salih Safvet Bašić je bio odličan poznavalac orijentalnih jezika, književnosti i historije. Bio je izvanredan predavač i pedagog i uživao je velike simpatije kod svojih đaka. Pored intelektualnih sposobnosti bio je lijepe naravi, radi čega je uživao veliko poštovanje kod mnogobrojnih svojih prijatelja i poznanika.
Posebnu mudrost Salih Safvet Bašić iskazao je obavljajući odgovornu dužnost vršioca dužnosti reisu-l-uleme u teškim ratnim danima od 1942. do 1947. godine. Izuzetne zasluge pripadaju njemu da nikada na snagu nije stupio Ustav Islamske zajednice skrojen od strane ustaške (NDH) vlade u Zagrebu. Njegovo mišljenje je bilo da rat treba da se završi pa da onda dođe do primjene naturenog Ustava i novih izbora u organe Islamske zajednice. Hrabro je odbio zahtjev Pavelića 1945. godine da Vrhovno Islamsko starješinstvo potpiše poslanicu protiv narodnooslobodilačkog pokreta.
Na čelu Islamske zajednice ostao je do iza oslobođenja, donošenja novog Ustava i izbora Ibrahim ef. Fejića za reisu-l-ulemu 1947. godine. Nakon toga povukao se u mirovinu i vratio u svoje rodno mjesto Duvno gdje je umro 1948. godine.
Većina sadržaja uz određene korekcije i skraćivanja preuzeta je iz knjige Ferhat Šeta, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 1882. do 1991. godine, Sarajevo, 1991.
