Salko Nazečić rođen je 1904. godine u Mostaru, gdje je završio osnovnu školu i šest razreda gimnazije. Preostala dva razreda gimnazije završio je privatno u Beogradu, a maturirao je u Velesu. Od 1924. do 1928. studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je završio studije jugoslovenske i uporedne književnosti, uz teoriju književnosti. Diplomirao je 1928. godine, a profesorski ispit položio je 1932. godine. Na istom fakultetu doktorirao je 1956. godine.
Prije Drugog svjetskog rata radio je kao srednjoškolski profesor u Mostaru, Trebinju i Dubrovniku. Tokom rata ilegalno je djelovao u okviru narodnooslobodilačkog pokreta, zbog čega je početkom 1942. uhapšen i zatvoren od strane Italijana. Po izlasku iz zatvora bio je otpušten iz službe. Nakon kapitulacije Italije, u jesen 1943. odlazi na oslobođenu teritoriju u Hercegovini, gdje preuzima dužnost prosvjetnog povjerenika Oblasnog narodnog odbora i aktivno radi na organizaciji obrazovanja.
Nakon rata obavljao je niz važnih dužnosti, a između ostalog bio je pomoćnik ministra prosvjete u Vladi Bosne i Hercegovine, upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, profesor na Višoj pedagoškoj školi, a od 1950. i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Njegovo naučno i književno djelovanje bilo je fokusirano na historiju jugoslovenskih književnosti i književnu kritiku. Posebno se bavio: dubrovačkom i dalmatinskom književnošću od 15. do 17. vijeka, narodnom književnošću i razvojem književnosti na prostoru Jugoslavije u 19. i 20. stoljeću.
Dobio je više nagrada i priznanja za svoj rad. Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine izabran je 1961. godine, a od 1963. do 1966. bio je njegov potpredsjednik. Od osnivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1966. godine, postao je njen redovni član.
Salko Nazečić preminuo je 1970. godine u Sarajevu.
Danas se sjećanje na Salku Nezečića njeguje u Sarajevu, gdje jedna ulica u Općini Novi Grad Sarajevo, tačnije u naselju Dobrinja nosi njegovo ime, kao simbol poštovanja prema njegovom doprinosu zajednici u kojoj je djelovao.
Bibliografija:
- Mala istorija jugoslovenske književnosti, Geca Kon, Beograd, 1938., str. 80
- Iz naše narodne epike. I dio. Hajdučke borbe oko Dubrovnika i naša narodna pjesma. (Prilog proučavanju postanka i razvoja naše narodne epike), Svjetlost, Sarajevo, 1959., str. 277
- Romantizam kod Hrvata, Rad, Beograd, 1960., str. 45
Priređene knjige:
- Petar Petrović Njegoš, Gorski vijenac (s komentarima), Svjetlost, Sarajevo, 1947., str. 178
- Slavne godine. Narodne pjesme iz narodnooslobodilačkog rata i borbe za socijalizam (izbor, redakcija i predgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1949., str. 93
- Zbornik savremene bosansko-hercegovačke proze (urednik s Ilijom Kecmanovićem i Markom Markovićem, autor predgovora), Svjetlost, Sarajevo, 1950., str. 241
- 1941–1951. Izbor književnih radova (urednik s Markom Markovićem i Mehmedom Selimovićem), Svjetlost, Sarajevo, 1951., str. 271
- Epske narodne pjesme (izvršio izbor i napisao predgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1954., str. 531
- August Šenoa, Seljačka buna (priredio i napisao predgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1956., str. 259
- August Šenoa, Prosjak Luka. Pjesme – Feljtoni – Prikazi (priredio i napisaopredgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1956., str. 234
- August Šenoa, Izbor (priredio i napisao predgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1959., str. 138
- Junačke narodne pjesme (priredio), Svjetlost, Sarajevo, 1961., str. 366 (drugo izdanje 1969)
- August Šenoa, Izbor (priredio i napisao predgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1961., str. 134
- Ilirski pokret (priredio), Svjetlost, Sarajevo, 1961., str. 134
- Jovan Sterija Popović, Izbor (priredio i napisao predgovor), Svjetlost, Sarajevo, 1964., str. 120
Adis Holjan










