Narativno i simbolički bogata, Sarajevska hagada predstavlja izuzetan primjer hebrejskog iluminiranog rukopisa, čije ime – izvedeno od riječi „hagada“, što na hebrejskom označava pripovijest ili kazivanje – otkriva njenu osnovnu funkciju: prenošenje poruke i duha jevrejskog praznika Pesaha. Ova knjiga, poznata i kao „Pashalna hagada“, sastoji se od blagoslova izgovaranih nad vinom i hljebom, molitvi, priča i pjesama koje se tradicionalno čitaju tokom pashalne večere (sedera).
Nastanak ovog rukopisa datira se u drugu polovinu 14. stoljeća, nakon 1350. godine, na prostoru sjeverne Španije, najvjerovatnije u okolini Barcelone. Takvo datiranje i lokalizacija izvedeni su na temelju pažljive analize minijatura i detalja na ilustracijama, uključujući stilizaciju odjeće – karakteristične ogrtače sa kapuljačama – kao i heraldičke simbole. Na trećoj stranici Hagade, gdje započinje tekst „Ha lahma“, uočavaju se tri grba: barcelonski, porodični grb porodice Sauz i znak kraljice Margarete Aragonske. Njihova prisutnost ukazuje na značaj osobe koja je naručila rukopis – najvjerovatnije imućnog pojedinca povezanog s aragonskim dvorom.
Put Sarajevske hagade do Bosne započinje krajem 15. stoljeća, u talasima izbjeglištva koje je zadesilo jevrejsko stanovništvo Španije nakon progona 1492. godine. Do početka 17. stoljeća, rukopis se nalazio u Italiji, o čemu svjedoči zabilješka cenzora iz Rima iz 1609. godine, kao i fragmentarni zapis o njenoj prodaji iz 1510. godine, gdje su imena prodavca i kupca kasnije izgrebana i prekrivena bijelom bojom. Ovi tragovi sugerišu da je Hagada mijenjala vlasnike u Italiji, vjerovatno u njenom sjevernom dijelu, prije nego što je preko jadranske obale stigla na Balkan.
Krajem 19. stoljeća, Hagada se nalazila u vlasništvu sarajevske jevrejske porodice Koen – nekada ugledne, a tada osiromašene loze koja ju je čuvala kao porodičnu svetinju i simbol slavne prošlosti. Godine 1894. Koenovi je prodaju Zemaljskom muzeju u Sarajevu za 150 forinti. Nakon opsežnog izučavanja, u Beču 1898. godine objavljena je prva naučna studija o ovom rukopisu, zahvaljujući radu dr Davida Mullera i dr Juliusa Schlossera. Hagada se vraća u Sarajevo 1913. godine, gdje će kasnije postati kulturno blago od neprocjenjive vrijednosti. U Drugom svjetskom ratu spasio ju je Derviš Korkut.
Nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, čuvana je u posebnom sefu Zemaljskog muzeja i samo povremeno izlagana javnosti – najznačajnije 1966, 1988. i 1995. godine. Tokom opsade Sarajeva spašena je od strane prof. dr. Envera Imamovića te premještena je u sef Union banke, gdje je bila zaštićena do 2002. godine, kada je vraćena u muzejski prostor, posebno dizajniran za njeno trajno i sigurno izlaganje. Danas, Sarajevska hagada nije samo svjedočanstvo izuzetne umjetničke i književne tradicije sefardskih Jevreja, već i simbol dijaloga, otpora i kulturnog pamćenja, čuvana u srcu grada koji se, poput nje same, borio za očuvanje identiteta kroz stoljeća.
