Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (SDSBiH) bila je ljevičarska, marksistička politička organizacija koja je djelovala u Austro-Ugarskom kondominiju Bosne i Hercegovine. Osnovana je 1909. godine i bila je aktivna do 1919. godine, kada se priključila Socijalističkoj radničkoj partiji Jugoslavije (komunistima), koja je kasnije postala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ).
Stranku je vodio Sreten Jakšić, a nastala je kao plod organizovanja radničkih sindikata i grupa u Bosni i Hercegovini. Većinu članova u početku činili su strani radnici dovedeni iz raznih dijelova Austro-Ugarske, što je utjecalo na marginalizaciju stranke unutar lokalne političke scene. Zvanična ideologija stranke bazirala se na marksizmu, odnosno austromarksizmu, obliku marksizma koji je bio specifičan za austrougarsku političku tradiciju.
Neposredno nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1908. godine, vodeći ljudi radničkog pokreta započeli su sa aktivnostima na formiranju socijaldemokratske stranke. Krajem te godine, radnička skupština u Sarajevu usvojila je program stranke na srpskohrvatskom i njemačkom jeziku. U januaru naredne godine osnovan je privremeni stranački odbor, a već u aprilu 1909. počelo je objavljivanje glasila „Glas slobode“, koje je bilo neformalno glasilo stranke.
Iako stranka još nije bila zvanično formirana, već je bila aktivna u društvenom i političkom životu radničke klase. Sredinom 1909. godine ispunjeni su svi uslovi za zvanično osnivanje stranke, što je ozvaničeno na osnivačkom kongresu održanom 28. i 29. juna 1909. godine u Sarajevu.
Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine nije imala brojno članstvo, pa je njen utjecaj u društvu bio slab. Stranka je imala oko 2.000 članova, uglavnom radnika koji su dolazili iz većih industrijskih centara, a većina njih bila je iz Sarajeva. Jedan od razloga zbog kojeg stranka nije postala masovna bilo je i to što je zadržan stav da se seljaci ne primaju u članstvo. S obzirom na agrarni karakter bosanskohercegovačkog stanovništva, ovo je značajno ograničilo brojnost i širinu utjecaja stranke.
Ideologija SDSBiH temeljila se na socijaldemokratskim idejama koje su tada bile prisutne u Evropi, naročito u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, a od južnoslavenskih zemalja posebno u Srbiji. Seljaci i njihovi problemi uglavnom su bili zanemareni u programu stranke. Iako je marksizam dijelom utjecao na SDSBiH, zbog toga što je većina članova bila radnička klasa sa slabijim obrazovanjem, malo je bilo ljudi koji su zaista poznavali i razumjeli marksističku ideologiju.
Prilike u Bosni i Hercegovini u to vrijeme nisu bile povoljne za razvoj jedne radničke stranke. Program SDSBiH nije predviđao revolucionarne promjene u društvu, već je glavni cilj stranke bilo uvođenje socijalizma kroz ostvarenje političkih sloboda, ravnopravnosti naroda i ekonomskog blagostanja radnika. Stranka je težila preuzimanju vlasti parlamentarnim putem i rješavanju agrarnog pitanja u korist seljaka, ali najviši cilj bio je ostvarenje internacionalnog socijalističkog društva.
Međutim, zbog malog broja članova i odsustva snažne baze, prilike za ostvarenje ovih ciljeva bile su ograničene. Također, nepovoljan izborni sistem za multietničke političke stranke otežavao je djelovanje SDSBiH. Stranka je zahtijevala proširenje ovlasti Bosanskog sabora na sva pitanja koja se tiču Bosne i Hercegovine, kao i da Vlada Bosne i Hercegovine bude odgovorna Saboru.
Borbu za radnička prava SDSBiH je uglavnom prepustila sindikatima, dok se sama fokusirala na politička prava radnika. Među zahtjevima stranke bile su modernizacija demokratskog sistema, uvođenje općeg prava glasa i ukidanje konfesionalnog kurijalnog sistema pri izborima za Sabor. Ove zahtjeve stranka je javno zastupala na radničkim skupštinama i u svom listu „Glas slobode“, tražeći da Sabor bude biran na osnovu općeg, jednakog i neposrednog prava glasa.
SDSBiH se nije bavila nacionalnim pitanjima niti problemima seljaka, što je dodatno ograničilo njenu širinu i utjecaj.
Tokom početka Prvog svjetskog rata, stranka je zadržala pacifističke stavove, što joj je donosilo nepopularnost u atmosferi ratne euforije. Kada je počelo uništavanje imovine bosanskohercegovačkih Srba u gradovima, SDSBiH je javno osudila takve događaje. Ideološki je stranka ojačala povratkom ratnih zarobljenika iz Rusije, koji su bili bolje ideološki obrazovani i koji su uvodili nove metode agitacije i organiziranja.
Tokom svog postojanja, SDSBiH nikada nije imala predstavnika u Bosanskom saboru niti u općinskim predstavništvima većih gradova.
Nakon raspada Austro-Ugarske, stranka je poslala svoje izaslanstvo na Kongres ujedinjenja socijalističkih stranaka južnoslavenskih zemalja, održan u Beogradu u aprilu 1919. godine. Na tom kongresu formirana je Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista), u koju se uključila i SDSBiH.
Dana 20. aprila 1919. Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine postala je dio Saveza komunista Jugoslavije.
Danas, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH), osnovana 27. decembra 1992. godine, ističe da se poziva na tradiciju i ideologiju nekadašnje Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine.
Adsi Holjan
