Šukrija Kurtović rođen je 1890. godine u Gacku. Gimnaziju je maturirao u Mostaru, a diplomirao je pravo na Univerzitetu u Beču. U svojoj mladosti bio je prosrpski orijentisan. Za vrijeme boravka u Vakufskom konviktu u Mostaru jedini se osjećao Srbinom, kako je to navodio u svojim bilješkama. Zajedno sa Osmanom Đikićem, bio je aktivista lista Gajret, a jedno vrijeme i njegov urednik. Tridesetih godina 20. vijeka bio je zaposlen u sarajevskom „Šipadu”, kao generalni direktor.
Godine 1914. godine objavljuje brošuru „O nacionalizovanju muslimana“.
Dvije godine kasnije, u Odesi dobija srpski oficirski čin i nalazi se na čelu posebne muslimanske formacije koja se bori u Rusiji. Odlikovan je jula 1919. godine srpskim kraljevskim ordenom Belog Orla sa mačevima V stepena, kao rezervni pješadijski poručnik srpske vojske. Proizveden je 12. jula 1920. godine u čin rezervnog pješadijskog poručnika jugoslovenske kraljevine.
Narodno vijeće SHS za BiH delegiralo ga je za ministra za Konstantu u Privremeno narodno predstavništvo SHS koje se sastalo 1. marta 1919. godine i radilo do 22. oktobra 1920. godine.
I ako deklarirani Srbin, kritizira težak položaj muslimana. Potpisnik je programa Organizacije jugoslovenskih radikalno-naprednih nacionalista za rad među muslimanima u kojem se rad ove organizacije definiše kao rad Jugoslovena među Jugoslovenima i za Jugoslovenstvo. Ova organizacija pokreće list Budućnost čiji je urednik bio Kurtović, a glavni urednik Omer Kajtaz.
Osim toga, Kurtović sudjeluje na sastanku gdje je odlučeno da se stvori nacionalna demokratska stranka u Bosni i Hercegovini nakon stvaranja Kraljevine SHS.
Kao Srbin-demokrata, zajedno sa Šefkijom Gluhićem, osniva Muslimansku težačku stranku, te uređuje u njenom listu Glas težaka.
Sudjeluje u pripremi Kongresa Muslimana intelektualaca 1928. godine gdje, te sudjeluje u njegovom radu kao član Predsjedništva Kongresa i izborom postaje član Egzekutivnog odbora ovog Kongresa.
U časopisu Reforma, koji je promovirao ideje Kemala Ataturka, sudjeluje i Šefkija Kurtović.
Postaje narodni posalnik kao kandidat na jednoj zemaljskoj listi Petra Živkovića na izobirma za Narodno predstavništvo u Beogradu 1931. godine.
Nakon Sporazuma Cvetković-Maček 1939. godine, Šukrija Kurtović priključuje se pokretu za autonomiju.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Kurtović je aktivno pomagao narodnoslobodilački pokret.
U ime Glavnog odbora, 1945. godine podnosi prijedlog o prestanku rada Gajreta i njegovom ulasku u novoformirano društvo Preporod.
Nakon Drugog svjetskog rata napisao je kritičku studiju o Ivi Andriću i objavio je u Bosanskim pogledima 1961. godine. U svojoj raspravi je 1962. godine ukazivao na navodno šovinističke stavove ovog pisca Nobelovca prema muslimanima. Objavljuje i dva teksta u Glasniku i to: Stav sarajevskih muslimana (1941. godine) i Sevdalinka – naša narodna pjesma (1958. godine). Kako je svjedočio Alija Nametak, Kurtović je posljednjih desetak godina života nije izlazio iz kuće i imao je jako sklerozu. Umro je u Sarajevu 1973. godine.
Adis Holjan
