Tarik Muftić rođen je 19. decembra 1920. godine u Sarajevu, u porodici Envera i Hajre Muftić, kao jedno od sedmero djece (šest braće i jedna sestra). Poticao je iz stare alimske muslimanske porodice, njegovi pradjedovi bili su reis-ul-uleme Azapagić i Hadžiomerović, dok su kadije bili njegov djed, dvojica stričeva i brat.

U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju, gdje se tokom srednje škole aktivno bavio islamistikom i islamskom tradicijom. Već u mladosti pokazivao je odlučnost u očuvanju vjere i islamskog obrazovanja među muslimanskom omladinom.

Godine 1941., kao dvadesetogodišnjak, otišao je u Zagreb i upisao studij Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, ali je ubrzo prešao na Medicinski fakultet, koji je diplomirao tek 1955. godine. U to vrijeme bio je aktivan u organizaciji Mladi Muslimani i jedan od njenih osnivača i ideologa, zajedno s Esadom Karađozovićem, Eminom Granovom i Husrefom Bašagićem. Inicijativu za ime organizacije dao je njegov brat Ragib, a prvi sekretar bio je Salem Bravo. Cilj organizacije bio je širenje islamskih ideja i promicanje čiste islamske misli, nezavisno od tadašnjih vjerskih autoriteta i političkih pritisaka.

Tokom Drugog svjetskog rata Muftić je promijenio četiri vojske i četiri uniforme, pokušavajući preživjeti složenu političku i vojnu situaciju. Bio je dvaput zatvaran: prvi put 1945. zbog dezertiranja iz partizana, a drugi put 1949. godine kao pripadnik Mladi Muslimani. Osuđen je na 12 godina zatvora s popravnim radom, konfiskacijom imovine i četverogodišnjim gubitkom građanskih prava. Kaznu je izdržavao u Stocu, Zenici, Foči i Sarajevu. U zatvoru je, pored toga što je preživljavao teške uvjete i glad, pomagao drugim zatvorenicima i izvodio medicinske intervencije, najčešće operacije kile, iako tada još nije bio diplomirani doktor.

Nakon puštanja 1953. godine, Muftić je dvije godine radio u Zagrebu kao učitelj engleskog i njemačkog jezika i pripremao se za završetak studija medicine. Građanska prava je dobio amnestijom 1. januara 1955. godine, nakon čega je položio preostalih devet ispita u tri mjeseca i diplomirao na Medicinskom fakultetu. Na preporuku bivšeg zatvorskog druga, dr. Save Mihajlovića, zaposlio se kao ljekar u Mostaru, gdje je ostao do kraja radnog vijeka.

U Mostaru je bio poznat i cijenjen ljekar, posebno među muslimanskom sirotinjom. Bio je aktivan i u planinarskom društvu Prenj, istražujući gotovo sve planine Hercegovine, dok je zbog političkih razloga bio pod stalnim nadzorom UDBA-e. Tijekom 21 godine nije smio odlaziti u džamiju, a prvi put u mostarsku džamiju ušao je 1976. godine. Aktivno je držao vaze u Lakišića i Karađoz-begovoj džamiji sve do svoje 80. godine, držeći predavanja o islamu i etičkom životu.

Muftić je također bio inicijator osnivanja Stranke demokratske akcije u Mostaru 1990. godine i prvi predsjednik SDA u Hercegovini. Nakon izbora povukao se iz politike kako bi se posvetio vjerskom radu.

Umro je 19. aprila 2013. godine u Mostaru. Dženazu mu je predvodio Salih ef. Čolaković, a sahranjen je u haremu na Balinovcu, odmah uz munaru Baba-Beširove džamije.

Adis Holjan