Tri godine nakon formiranje državne tvorevine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tadašnja Ustavotvorna skupština donijela je Ustav novouspostavljene državne zajednice, i to na Vidovdan 1921. godine, po čemu je u narodu dobio ime Vidovdanski. Prema tom ustavu, država je organizirana u 33 okruga i mnogi su okruzi prelazili granice ranijih državnih cjelina. Međutim, na insistiranje JMO i njenog predsjednika Mehmeda Spahe, bosanskohercegovački okruzi nisu prelazili njene granice. Ovaj zahtjev, kao i dio Ustava koji je definirao teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine u historiji je poznat kao „turski paragraf“. Bila je to još jedna u nizu potvrda koliko su Bošnjaci toga vremena bili svjesni važnosti da njihova domovina bude cjelovita i nedjeljiva.

Dio „turskog paragrafa“: Zakonomn o razgraničenju oblasti Bosna i Hercegovina će se razdeliti u oblasti u svojim sadašnjim granicama. Dok se to zakonom ne uredu okruzi u Bosni i Hercegovini važe kao oblasti…“. Vlast Kraljevine udovoljila je bosanskohercegovačkim predstavnicima zato što su im njihovi glasovi u Beogradu bili potrebni za usvajanje Ustava i drugih zakona, dakle iz pragmatičnih razloga.