Umihana Čuvidina (oko 1794 – oko 1870) smatra se prvom poznatom bošnjačkom pjesnikinjom i jednom od prvih žena koje su stvarale poeziju na bosanskom jeziku. Rođena je u Sarajevu, na Hridu, gdje se nalazila i njena rodna kuća – na uglu Mujezinova sokaka. Pripadnica porodice Čuvide, koja se u to vrijeme bavila aščijskim (ugostiteljskim), a kasnije i bostandžijskim (baštovanskim) obrtom, Umihana je živjela u periodu kada je Bosna i Hercegovina bila pod osmanskom vlašću i kada je narodna lirska poezija bila u punom procvatu.
Okruženje u kojem je odrasla bilo je izrazito naklonjeno usmenoj književnosti. U takvoj sredini narodna pjesma je bila ne samo omiljena već i njegovana, a Umihana je, okrenuta vlastitom doživljaju svijeta, svoje emocije i misli izražavala kroz stihove duboko prožete leksikom, metricom i melodikom narodne poezije. Njen pjesnički izraz nosi obilježja izvornog stvaranja i ukazuje na snažan uticaj epsko-lirske tradicije, s kojom se njena poezija prirodno prožimala.
Ključni događaj koji je oblikovao njeno pjesničko nadahnuće bila je tragična pogibija njenog zaručnika, Muje Čamdži-bajraktara, Sarajlije koji je 1813. godine poginuo kod Loznice, boreći se u vojsci Alipaše Derendelije za vrijeme Prvog srpskog ustanka. Njegova smrt ostavila je dubok trag na Umihanu. Iz velike tuge odlučila se nikada ne udavati, već je svoju bol i sjećanja pretočila u pjesme koje su slavile njegovu hrabrost i njihovu ljubav.
Jedina pjesma za koju se s velikom sigurnošću može reći da je sačuvana u izvornom obliku jeste “Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije”, epos od 79 stihova pisanih u osmercu i desetercu, originalno zabilježen arebicom. Pjesma je nastala prije Mujine pogibije i predstavlja rijedak primjer autorske ženske poezije iz tog perioda. Postoje dvije varijante ove pjesme, jedna zabilježena u Travniku, druga u Mostaru, dok je Halid Kreševljaković pronašao i sličnu verziju na Vratniku.
Umihanine pjesme su bile toliko bliske narodu da su s vremenom mnoge od njih prešle u usmenu tradiciju i počele se smatrati narodnim. To dodatno potvrđuje njihovu vrijednost, ali i razlog zbog kojeg je njeno ime dugo bilo zanemareno u književnoj historiografiji jer se njeno stvaralaštvo stopilo s narodnom pjesmom, gubeći pritom jasno autorsko obilježje.
Umihana Čuvidina umrla je u Sarajevu oko 1870. godine, a njen mezar se nalazi “pod gajem na Hridu”, nedaleko od mjesta njenog rođenja. Danas se smatra simbolom ranog ženskog pjesničkog izraza u bošnjačkoj kulturi, kao i jednim od mostova između narodne usmene i pisane književnosti.
Adis Holjan
