Iako je rimsko prisustvo izvršilo veliki utjecaj na život ilirskih starosjedilaca, u vjerskom pogledu nije bilo bitnih promjena. Iliri su ostali vjerni svojim starim vjersim tradicijama.
Vrhovni ilirski bog bio je Silvan. Poštovali su ga kao zaštitnika pastira, stada i šuma, a zamišljali ga kao rogato stvorenje obraslo u gustu dlaku sa jarećim rogovima i papcima. Na natpisima redovno nosi naziv Silvan, što u prijevodu sa latinskog znači „Šumski“, dok su ga Iliri zvali Vidas. Vrhovno žensko božanstvo bila je Dijana, koju su Iliri zvali Thana. Klanjali su joj se kao zaštitnici lova, lovaca i divlje prirode. Na spomenicima se uvijek prikazuje sa lukom i strijelom u pratnji košute ili psa. Iliri su poštovali i gorske vile (nimfe), kojima su se klanjali kao zaštitnicama izvora, potoka, planinskih proplanaka i pećina. Neka plemena, kao Japodi u sjeverozapadnoj Bosni, najviše su poštovali boga izvora, kojeg su nazvali Bind. U Privilici kod Bihaća otkriveno je njegovo svetište s brojnim zavjetnim natpisima na kamenim pločama i kostima koje potječu od životinja žrtvovanih u njegovu čast.
Rimski doseljenici klanjali su se svojim bogovima, posebno Jupiteru, Junoni i Minervi. U svakom većem gradu postojao je hram posvećen njima ili nekom drugom rimskom bogu.
S obzirom na to da su se na bosanskohercegovačkom području po raznim dužnostima naselili brojni stranci iz različitih krajeva svijeta, bile su prisutne i razne vjere. Spomenička građa potvrđuje prisustvo vjera porijeklom iz Sirije, Judeje, Male Azije, Irana, Grčke, Egipta, Rima, Galije itd. To pokazuje da je Bosna već u antičko doba bila viševjerna, višenacionalna i multikuturna zemlja.
Stanovništvo Bosne i Hercegovine dosta je rano upoznalo kršćansku vjeru i imalo vrlo bogatu starokršćansku tradiciju. Istraživanja ranokršćanske arhitekture otkrila su na ovim prostorima osmadeset crkava (bazilika), koje potječu iz rane faze nastanka ove vjere, a to je razdoblje 4, 5. i 6. stoljeća. Jedinstvene su po mnogo čemu, od unutrašnjeg rasporeda do ukrasa (duboreza) koji su rađeni u skladu sa starom ilirskom tehnikom. Orijentirane su u pravcu istok-zapad. U mnoge su ugrađeni ostaci rimskih građevina kao i nadgrobni spomenici. To su opće karakteristike bosanskih starokršćanskih crkava i kao takve zauzimaju posebno mjesto u arhitekturi ranoga kršćanstva.
Enver Imamović, Pregled historije Bosne, Kongres Bošnjaka svijeta, Sarajevo, 2016.
