Vlasi su bili poseban sloj društva srednjovjekovne Bosne, za koji se najčešće govori da je romanskog, starosjedilačkog porijekla na ovim prostorima. Iako su postojali Vlasi i u srednjovjekovnoj Srbiji, opći stav nauke jeste da su oni bili drugačiji od hercegovačkih Vlaha, barem prema svom društvenom položaju. Vlasi se prema izvornim podacima mogu pronaći samo u neposrednom zaleđu dalmatinskih gradova, ponajviđe na prostoru istočne Hercegovine. Živjeli su polunomadskim životom, uglavnom baveći se stočarstvom, prijevozom robe između Dubrovnika i drugh primorskih centara u unutrašnjosti, te povremeno pljačkaškim pohodima. Imali su specifičnu unutrašnju organizaciju, autonomnu od centralne vlade, iako su priznavali senioritet plemića na čijem su posjedu obitavali. Živjeli su na plemenskom principu, grupirani u katune, na čijem čelu su se nalazili knezovi – primićur. S osmanskim osvajanjem Bosne Vlasi su postali jako važan kotačić u novom uređenju. Mobilni i vični ratovanju, novi vladari su ih koristili kao granične snage koje su čuvale osmasnku teritoriju i vršili upade na ugarske posjede. (Lejla Nakaš, Drago Župarić, Ana Lalić, Dženan Dautović, Esad Kurtović: Codex Diplomaticus Regni Bosnae. Povelje i pisma stare bosanske države. Mladinska knjiga, Sarajevo 2018.)