I HISTORIJSKI PREGLED

Dobrodošli na kategoriju gdje će te imati mogućnost da se upoznate sa historisjkim pregledom i sadržajem istog

Zaim Imamović (interpretator sevdalinke)

Zaim Imamović rođen je 26. avgusta 1920. godine u Mrkonjić Gradu i bio je poznati bosanskohercegovački interpretator sevdalinke. Veći deo svog života posvetio je tumačenju i izvođenju ove tradicionalne narodne pjesme, a njegovo ime ostalo je upisano u antologiju sevdalinke i narodne muzike drugih naroda.

Nakon što je sa porodicom proveo godinu dana u Mrkonjić Gradu, preselili su se u Travnik, u naselje Bojna, gde je proveo oko petnaest godina. Godine 1936. preselio se u Sarajevo, gde je i proveo najveći deo života. U Sarajevu je učio tekstilni zanat, dok je paralelno svirao dvorednu harmoniku. Njegova porodica bila je vezana za kulturno-umjetnička društva, a na probi MKUD „Gajret“ horovođa Cvjetko Rihtman uočio je njegov talenat i zadržao ga kao pjevača.

Prava karijera počela mu je 10. aprila 1945. godine kada je pristupio Radio stanici Sarajevo. Tamo je svojom emotivnom interpretacijom osvojio publiku. Radio Sarajevo je tada bilo najvažnija platforma za afirmaciju sevdalinke i drugih narodnih pjesama, a Zaim je brzo postao jedan od njenih najvećih veterana.

Među njegovim prvim uspješnim pjesmama bile su „Gledaj me draga“, „Mujo kuje konja po mjesecu“ i „Konja vodim, pješke hodim“. Njegovi uzori bili su Rešad Bešlagić i Sulejman Džakić. Nakon Drugog svjetskog rata, na njegov repertoar su došle i novokomponovane narodne pjesme, često je bio i pisac tekstova i kompozitor. Sarađivao je s poznatim muzičarima kao što su Jozo Penava, Ismet Alajbegović-Šerbo, Safet Kafedžić i Nikola Škrba.

Zaim je izvodio i pjesme drugih naroda, naročito iz sandžačkog područja, i često je nastupao u duetima sa Nadom Mamulom, Izetom Selimović-Bebom, Safetom Isovićem i Milom Petrovićem. Bio je dio mješovite grupe narodnih pjevača na Radio Sarajevu tokom 60-ih i 70-ih godina.

Tokom 50-ih godina snimio je veliki broj pjesama za ploče u tvornici „Jugoton“ u Zagrebu. Njegov glas je bio izraženi tenor, s jasnom dikcijom i bogatim ukrasima melodija. Snimio je mnoge pjesme za arhiv RTV Sarajeva, nastupao širom svijeta i predstavljao bosansku narodnu pjesmu na raznim međunarodnim festivalima, među kojima su bili i festivali u Parizu, Beču, Sofiji, Marakešu i Alžiru.

Za svoj doprinos muzici i kulturi dobio je 1979. godine Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Njegove posljednje stihove napisao je 1993. godine u ratnom Sarajevu, izražavajući ljubav i vjeru u Bosnu.

Za života je bio skroman, često je radio bez honorara i putnih troškova, a njegova umjetnost ostavila je dubok trag. RTV Sarajevo snimila je nekoliko emisija o njemu, a on je bio i član žirija na festivalu „Ilidža“. Njegova pjesma „Evo ovu rumen ružu“ smatra se jednim od dragulja bosanske muzičke baštine.

Zaim Imamović pjevao je jednostavnim i odmjerenim glasom, bez pretjeranih ukrasa i glasovnih efekata. Njegov stil bio je tih, polagan, ali istovremeno snažan, izražavajući suptilne i nježne emocije. Njegova interpretacija bila je nenametljiva, ali duboko impresivna, a takav je bio i njegov život, prema svjedočanstvima ljudi koji su ga poznavali.

Jedna poznata priča o njemu kaže da je na turnejama zarađivao velike svote novca, koje je uvijek predavao Radio Sarajevu, dok je sam primao samo svoju redovnu platu. Također, poslije koncerta na Brionima, Josip Broz Tito mu je ponudio pomoć, ali Zaim je rekao da mu ništa ne treba. Međutim, jedan general iz Titove pratnje ga je upitao zašto ne prihvata pomoć, jer drugi su dobijali vile i stanove. Kasnije je Zaim ipak iskoristio tu priliku, ali ne za sebe, već da pomogne prijatelju iz orkestra da dobije stan.

Safet Isović je opisao Zaimov karakter kao građanski, sa prelijepim manirima, pedantan, umjeren i često duhovit. Istakao je njegov značaj kao doajena sevdalinke koji je sačuvao i unaprijedio ovaj muzički žanr, te ga nazvao čovjekom vrijedan pažnje u svakom pogledu.

Danas ljudi lako mogu pomisliti da su sevdalinke koje je Zaim pjevao zastarjele i da pripadaju nekom davnom vremenu sa drugačijim pravilima. Međutim, umjetnička vrijednost, ljepota i dubina osjećanja koju je prenosio ostaju vječne i ne mogu biti izbrisane prolaznim modama.

Zaim Imamović preminuo je 2. februara 1994. godine u Sarajevu, ostavivši za sobom bogatu muzičku ostavštinu i status jednog od najvećih izvođača sevdalinke.

Adis Holjan

Sadržaj poglavlja

Učitaj višeVrati se na poglavlja
23.10.2025.

Salih Behmen

Salih Behmen (Mostar, 12. februar 1922 – Sarajevo, 27. oktobar 1990) bio je bosanskohercegovački muslimanski…