Ova župa jedna je od najstarijih imenom poznatih župa srednjovjekovne Bosne, koja se prvi put spominje još 1287. godine u povelji bana Prijezde kao pogranična župa između Bosne i Slavonije koju je ban darovao kao miraz za brak svoje kćerke s jednim pripadnikom velikaškog roda Babonjića-Blagajskih. Župa je bila dio zemlje Donji Kraji, a prema nekim navodima i dio sudske oblasti Završje, ograničena s juga župama Luke i Tribova, s istoka župom Vrbanja, sa zapada župom Sana, a sa sjevera župom Glaž. Polje izdaje gornjekrajskih Pavlovića župa je jedno vrijeme bila pod vlašću ugarskog kralja Ludovika I Velikog. Kasnije se vraća u sastav Bosne i njome gospodare pripadnci velikaške porodice Hrvatinića. U okviru ove župe su se nalazili tvrdi gradovi Zemljanik, Zvečaj, Greben, Bočac, te jedno manje utvrđenje na čijem će se mjestu kasnije razviti Banja Luka. (Lejla Nakaš, Drago Župarić, Ana Lalić, Dženan Dautović, Esad Kurtović: Codex Diplomaticus Regni Bosnae. Povelje i pisma stare bosanske države. Mladinska knjiga, Sarajevo 2018.)